Bilježnica moje duše

 A zrela ljubav?… Ona dolazi tiše. Ali kad dođe, u sebi nosi i mladost i vječnost. ✍️ U zrelim godinama ljubav se ne broji po neprospavanim noćima, ni po vatri koja plane brzo pa se isto tako ugasi. Ne mjeri se više ni po ludim koracima srca što u mladosti ne pitaju kuda idu. Jer mladost voli naglo. Zaneseno. Neobuzdano. Kao oluja što ne zna stati. A zrela ljubav…? Ona dolazi tiše. Ali kad dođe, u sebi nosi i mladosti vječnost. U njoj još živi onaj stari žar što je nekad gorio bez razuma, ali sada zna kako da grije, a da ne opeče. U njoj još ima strasti, i te kako je ima… Samo ona više ne traži da bude skrivena. Ona se osjeti u načinu na koji te neko pogleda, kao da si mu mir. U načinu na koji ti prilazi, bez velike buke, a opet kao da je stigao tačno tamo gdje je oduvijek trebao biti. U zrelim godinama ruke su možda umornije. Koža možda nježnije nosi tragove vremena. Kosa možda već šapuće svojim srebrnim nitima da je život prošao kroz nju. Ali baš tada… Zagrljaj postaje topliji. D...

  Da je takvih više, i nemir bi znao kada da utihne. I rijeke bi bez kolebanja nalazile svoje korito, a nebo ne bi moralo svake noći da dokazuje koliko u sebi može svjetla da ponese. I sve ono što godinama luta, kao da traži svoje mjesto pod suncem, odjednom bi znalo gdje pripada. I pragovi bi prestali da budu čekanje. I raskršća bi imala odgovor. I putevi ne bi vodili u prazno. I daljine ne bi bile tako daleke. Sve bi nekako imalo svoj red. Svoju mjeru. Svoje zašto. Nekada su baš te bile tiha vrijednost vremena. Nisu ih prepoznavali po imenu, po imanju, nego po snazi koju nose a da je nikada ne nameću. Po tome koliko mogu sačuvati, izdržati, prešutjeti, a ipak ostati svoje. Zato i umiju da prođu kroz svijet pun buke, a da ih ne dotakne svako. Jer ne zastaje duša svuda gdje je pogled pozvan. Niti se srce daje svakome ko zna da priča. Postoje oni koji gledaju. I postoje oni koji zaista vide. A razlika između toga prevelika je. Zato nikada nije ni bilo presudno ko je primijetio. Važn...