Postovi

INTROSPEKCIJA..ILI..??

Slika
  Neki ljudi se povuku da bi pronašli sebe. Neki da bi izbjegli ono što su pronašli. Razlika se uvijek vidi u tome da li se vrate razgovoru. Postoji uvriježeno mišljenje da muškarci bježe od dobrih žena. Možda neki zaista i bježe. Ali ne zato što su te žene previše dobre, nego zato što ih pored njih više nije moguće lagati samoga sebe. Dobra žena nije ogledalo koje pokazuje samo vrline. Ona pokazuje i potencijal. Ono što čovjek jeste, ali i ono što bi mogao postati. Jer je vidjela u njima ono što su godinama potiskivali u sebi, ono što im decenijama niko nije rekao da posjeduju, ono što nisu uspjeli osvijestiti niti uz jednu ženu do sada..Iz razloga što rasti i biti bolji od sebe a u odnosu na jučer, može se samo u stvarnom odnosu i uz zrelu ženu. A to nije uvijek ugodan prizor. Lakše je ostati u poznatom nego zakoračiti u vlastiti rast. Ipak, nisu svi odlasci isti. Postoje muškarci koji ne odlaze od žene, nego od verzije sebe koju su do tada poznavali. Povuku se u tišinu, u preisp...

A ŠTA NAKON..?

Slika
   Postoje ljudi koji cijelog života traže ljubav, a kada im konačno pokuca na vrata, prvi požele pobjeći.. Nekada sam mislila da ljudi bježe od osoba. Danas mislim da mnogo češće bježe od osjećaja koje te osobe u njima probude. Žele bliskost. Maštaju o njoj. Govore kako im nedostaje neko kome mogu vjerovati, neko uz koga mogu spustiti gard i biti ono što jesu. A onda, kada se takva osoba pojavi, počinje nešto neobično. U početku daju sve od sebe. Pažnja, poruke, interesovanje, prisutnost. Kao da žele nadoknaditi sve propuštene godine. Kao da su napokon pronašli ono što su tražili. Psihologija za dio takvog ponašanja koristi izraz love bombing -intenzivno obasipanje pažnjom, emocijama i osjećajem posebnosti. Iako ponekad može biti manipulacija, često je nešto sasvim drugo. Strah. Jer lako je sanjati ljubav dok je daleko. Mnogo je teže primiti je kada postane stvarna. Neki ljudi su kroz život naučili da ljubav boli. Da bliskost završava razočaranjem. Da povjerenje ima cijenu. I...

IZMEĐU OSJEĆAJA i HRABROSTI

Slika
 Postoje ljudi čije emocije nikada nisu bile upitne.. Osjete se u načinu na koji izgovore nečije ime. U pjesmama koje biraju. U pažnji koju poklanjaju sitnicama. U trenucima kada misle da ih niko ne posmatra. Takve emocije ne treba dokazivati, jer se prepoznaju gotovo instinktivno. Ipak, postoji jedna neobična životna zamka. Ponekad nije dovoljno da osjećaji postoje. Ponekad nije dovoljno ni da budu iskreni. Jer osjećaj koji ostane zarobljen između srca i djela s vremenom počinje da gubi snagu. Ne zato što je manje vrijedan, nego zato što je ostavljen da živi tamo gdje ništa ne može rasti, u prostoru između želje i odluke. Čudno je kako ljudi često lakše priznaju emocije svima drugima nego onome kome su namijenjene. Prijatelji ih vide. Porodica ih nasluti. Poznanici ih prepoznaju kroz osmijeh, pogled ili pažljivo odabranu pjesmu. Samo osoba kojoj bi te emocije trebale biti izgovorene ostane da ih skuplja iz tragova, znakova i nedovršenih rečenica. I tako počinje život između redova...

UMORNI OD POLA LJUBAVI

Slika
 Postalo je gotovo moderno govoriti o emocijama.. Ljudi danas znaju sve psihološke termine, prepoznaju “traume”, citiraju pjesnike, dijele tekstove o ljubavi, ranjivosti i povezanosti. Znaju tačno objasniti zašto se povlače, zašto se boje bliskosti i zašto im je potreban prostor. Ali negdje usput, između svih tih velikih riječi, kao da su zaboravili ono najjednostavnije - ostati. Ostati kada odnos prestane biti zanimljiva misterija i postane stvaran život. Kada više nije dovoljno poslati pjesmu, lajk ili metaforu, nego sjesti preko puta nekoga i biti dosljedan. Možda je najveća ironija modernih odnosa to što nikada nismo više pričali o ljubavi, a nikada manje znali kako da je živimo. Danas ljudi žele povezanost bez odgovornosti. Prisustvo bez obaveze. Bliskost koja neće poremetiti njihov komfor. I zato mnogi odnosi ostanu zaglavljeni između: “sviđaš mi se” i “nemam kapacitet”. Između pažnje i distance. Između čežnje i bijega. A onda žene poput nje počnu misliti da traže previše sam...

BIJEG

Slika
 Da li to ljudi danas bježe od emocija ili od odgovornosti? U današnje vrijeme ljudi su postali nevjerovatno vješti u stvaranju emocije, ali sve manje sposobni da preuzmu odgovornost za ono što tom emocijom probude u drugome. Znaju kako da osvoje pažnju. Kako da pošalju poruku u pravo vrijeme. Kako da nekome uljepšaju jutro sa “dobro jutro, mila”, da noć zatvore nježnošću, da između dvoje ljudi stvore osjećaj posebnosti i bliskosti. Znaju da riječima probude sigurnost, prisutnost i naviku da nekoga očekuješ u svom danu. I upravo tu nastaje problem. Jer mnogi danas pažnju koriste kao uvod u odnos, ali ne i kao njegov nastavak. Na početku se ne štedi na: porukama, emociji, komplimentima, simbolima, pjesmama, ni osjećaju da si nekome važan. A onda, čim druga strana spusti gard i počne osjećati stvarno, nastupi ono čudno povlačenje. Kao da ih preplaši dubina koju su sami stvorili. Poruke postanu kraće. Odgovori sporiji. Toplina se prebaci u tragove, u pjesmu na storyju, u simbol, u pog...

NEBESKA LJUBAV

Slika
Mali je Nebeski svod da izmjeri moju Ljubav. Preko dana sam Lahor, koji Te nježno voli. A noću poput Meteora, žustro Ti letim u naručje. Ako me i ne vidiš, znat ćeš da sam tu. Raznježi me ta spoznaja da me osjetiš. A Ti..? Ti se mangupski nasmiješ uglovima usana i mudro šutiš. Ali oči te odaju,  Mangupe. Cakle se na Mjesečini i vesele se meni. Poput Leptira si. Nježan a snažan. Anđeo u Vragu. Dječak u Muškarcu. Pratiš me. Pozorno me slušaš kada pričam. Poput djeteta se veselim kada dolaziš. Sve mi Tvoje nedostaje, sve Tvoje volim i Srcem te grlim. Mali je Nebeski svod. Da Ti oda, koliko. #Bilježnicamojeduše Izvor photo-Pintetest