MUŠKARAC, OTAC, SUPRUG
Nije svaki muškarac otac. Kao što nije svaki muškarac - muškarac. Ima ih ja kada vam kažem. Znam ih, vidjela sam, upoznala sam. Ima i onih muškaraca koji su i majka i otac svojoj djeci. Onih koji se nakon razvoda od supružnika nisu razveli i od djece, pa uredno nastavili sa “momačkim” životom prepuštajući ženama sav teret istoga, kako to inače bude. Ima ih. U manjini su, ali ih ima. Pravih roditelja. Graditelja. Stubova kuće. Onih koji su ustajali tokom noći, hranili, previjali, uspavljivali svoju mladunčad. Koji su uzimali bolovanja, nosili po ljekarima, skidali temperature, bdjeli uz postelju. Onih koji su čuli prva gugutanja, prve riječi, prve korake, prve osmijehe. Koji su negdje među knjige ostavili napisana prva slova, jer to je štivo najedukativnije. Ima ih koji su žurili na posao, a trčali sa djetetom u jednoj, a školskom torbom u drugoj ruci. Koji su “ulijetali” posljednjeg minuta da ne zakasne na školske časove, predstave, manifestacije. Ima ih koji su preležali sve bogi...