NE OSTAJU SVI ZA NAŠE TIŠINE
Sve što je dobro za nas, ne dolazi preko noći. S godinama čovjek nekako prestane da se divi onome što dolazi brzo. Nekada smo vjerovali u silinu prvih utisaka, u lakoću riječi, u ono što se dogodi odmah pa nam se učini velikim samo zato što je glasno. Danas već znamo da život rijetko najvrednije stvari donosi na brzinu. Sve što zaista ima dubinu, težinu i smisao… dolazi polako. Gotovo neprimjetno. Kao da nas prvo posmatra izdaleka, pa tek onda odluči da li smo dovoljno sazreli da ga prepoznamo. Jer ono što vrijedi nikada ne ulazi u život uz buku. Ne dolazi da impresionira. Ne dolazi da ostavi efekat. Ne dolazi da se dopadne na prvu. Dolazi tiho. Pomalo stidljivo. I ostaje samo kod onih koji su naučili da ne traže čuda u brzini, nego istinu u trajanju. Možda je baš zato sve najljepše u životu uvijek pomalo sporo. Spora su ona ostvarenja koja nas jednom učine ponosnima na sebe. Spora su sazrijevanja. Spora su iscjeljenja. Spore su promjene koje nas iznutra preoblikuju, a da toga nis...