Bilježnica moje duše

Ne pređe se granica odjednom. Pređe se polako-riječ po riječ.   Ispipavanje terena Nije svaka pažnja znak vrijednosti. Niti je svaka blizina - bliskost. Danas je dovoljno nekoliko poruka, par pogleda kroz ekran i malo lijepih riječi da se stvori osjećaj nečega što možda uopšte ne postoji. I tu negdje, neprimjetno, počinje ispipavanje terena. Kada se žena preko mreža zadrži na riječima muškarca koji zna da ih složi, ne počne od velikih stvari. Počne tiho. Statusom. Stihom. Mišlju koja „nije ničija“, a ipak nekako jeste. U međuvremenu, posmatra. Pokušava razumjeti gdje stoji. Ponekad se javi, upozna, predstavi  onako nenametljivo, „usput“. Jer rivalke? Njih je danas na mrežama bezbroj. I dok sebi govori da je to bezazleno, već gradi mali prostor u kojem taj odnos ima značenje. Možda veće nego što je stvarno. Jer takve stvari ne nastaju bez razloga. Ne pišu se riječi tek tako. Ne daje se pažnja bez potrebe. Ne prelaze se granice „iz radoznalosti“. Sve to često dobije ime koje naj...