UMORNI OD POLA LJUBAVI

 Postalo je gotovo moderno govoriti o emocijama..

Ljudi danas znaju sve psihološke termine, prepoznaju “traume”, citiraju pjesnike, dijele tekstove o ljubavi, ranjivosti i povezanosti.

Znaju tačno objasniti zašto se povlače, zašto se boje bliskosti i zašto im je potreban prostor.

Ali negdje usput, između svih tih velikih riječi, kao da su zaboravili ono najjednostavnije - ostati.

Ostati kada odnos prestane biti zanimljiva misterija i postane stvaran život.

Kada više nije dovoljno poslati pjesmu, lajk ili metaforu, nego sjesti preko puta nekoga i biti dosljedan.

Možda je najveća ironija modernih odnosa to što nikada nismo više pričali o ljubavi, a nikada manje znali kako da je živimo.

Danas ljudi žele povezanost bez odgovornosti.

Prisustvo bez obaveze.

Bliskost koja neće poremetiti njihov komfor.

I zato mnogi odnosi ostanu zaglavljeni između:

“sviđaš mi se” i “nemam kapacitet”.

Između pažnje i distance.

Između čežnje i bijega.

A onda žene poput nje počnu misliti da traže previše samo zato što žele jasnoću, mir i kontinuitet.

Kao da je postalo radikalno željeti nekoga ko neće stalno odlaziti pa se vraćati kroz pjesme i tišine.

✍️ I možda problem nikada nije bio u tome što ljudi više ne osjećaju.

Možda osjećaju čak i previše.

Samo više ne znaju kako da ostanu tamo gdje emocija traži stvarnu hrabrost.

#Bilježnicamojeduše

Izvor photo-Pinterest