DA JE TAKVIH VIŠE

 

Da je takvih više,

i nemir bi znao kada da utihne.

I rijeke bi bez kolebanja

nalazile svoje korito,

a nebo ne bi moralo

svake noći da dokazuje

koliko u sebi može svjetla da ponese.

I sve ono što godinama luta,

kao da traži svoje mjesto pod suncem,

odjednom bi znalo

gdje pripada.

I pragovi bi prestali da budu čekanje.

I raskršća bi imala odgovor.

I putevi ne bi vodili u prazno.

I daljine ne bi bile tako daleke.

Sve bi nekako

imalo svoj red.

Svoju mjeru.

Svoje zašto.

Nekada su baš te

bile tiha vrijednost vremena.

Nisu ih prepoznavali po imenu, po imanju,

nego po snazi koju nose

a da je nikada ne nameću.

Po tome koliko mogu sačuvati,

izdržati,

prešutjeti,

a ipak ostati svoje.

Zato i umiju da prođu

kroz svijet pun buke,

a da ih ne dotakne svako.

Jer ne zastaje duša

svuda gdje je pogled pozvan.

Niti se srce daje

svakome ko zna da priča.

Postoje oni

koji gledaju.

I postoje oni

koji zaista vide.

A razlika između toga

prevelika je.

Zato nikada nije ni bilo presudno

ko je primijetio.

Važno je samo

ko je umio da osjeti.

Ko je znao

da ispod tišine

živi cijeli jedan svijet.

#Bilježnicamojeduše #Poezija

Izvor photo-Pinterest