BIJEG

 Da li to ljudi danas bježe od emocija ili od odgovornosti?

U današnje vrijeme ljudi su postali nevjerovatno vješti u stvaranju emocije, ali sve manje sposobni da preuzmu odgovornost za ono što tom emocijom probude u drugome.

Znaju kako da osvoje pažnju.

Kako da pošalju poruku u pravo vrijeme.

Kako da nekome uljepšaju jutro sa “dobro jutro, mila”, da noć zatvore nježnošću, da između dvoje ljudi stvore osjećaj posebnosti i bliskosti. Znaju da riječima probude sigurnost, prisutnost i naviku da nekoga očekuješ u svom danu.

I upravo tu nastaje problem.

Jer mnogi danas pažnju koriste kao uvod u odnos, ali ne i kao njegov nastavak.

Na početku se ne štedi na: porukama, emociji, komplimentima, simbolima, pjesmama, ni osjećaju da si nekome važan.

A onda, čim druga strana spusti gard i počne osjećati stvarno, nastupi ono čudno povlačenje. Kao da ih preplaši dubina koju su sami stvorili.

Poruke postanu kraće. Odgovori sporiji.

Toplina se prebaci u tragove, u pjesmu na storyju, u simbol, u pogled između redova, ali ne i u stvarnu prisutnost.

I tada čovjek ostane zbunjen. Jer ne razumije kako neko može: pisati tako emotivno, buditi toliku bliskost, govoriti dušom, a onda djelima ostavljati distancu.

U psihologiji se to često naziva emocionalnom nedosljednošću. To su oni odnosi u kojima neko intuitivno traži povezanost i toplinu, ali kada osjeti da odnos postaje stvaran, uzvrati povlačenjem. Ne zato što nužno ne osjeća, nego zato što emocija odjednom traži kontinuitet, jasnoću i odgovornost.

A odgovornost je mnogo teža od zavođenja.

Jer nije isto znati probuditi emociju i znati ostati prisutan kada emocija počne tražiti mjesto u stvarnom životu.

I ono najtužnije u svemu jeste što ljudi koji ostanu sa druge strane takvog odnosa često počnu preispitivati sebe. Pitaju se:

“Jesam li tražila previše?”

“Jesam li pogriješila?”

“Zašto više nije kao na početku?”

A istina je da niko ne bi smio biti ostavljen u emocionalnom čekanju.

Nije fer nekoga učiti bliskosti, nježnosti i navici na prisutnost, a onda ga ostaviti da se hrani mrvicama pažnje i traži značenje u pjesmama, simbolima i tišinama.

✍️ Jer ljubav nije samo trenutak kada nekoga osvojiš.

Ljubav je ono kako se prema tom srcu ponašaš nakon što znaš da te već voli.

I možda su upravo zato danas najrjeđi ljudi oni koji umiju ostati jednako nježni i poslije početka. Oni koji razumiju da pažnja nije sredstvo osvajanja, nego svakodnevni oblik ljubavi.

#Biljeznicamojeduše

Izvor photo- Pinterest