ONO OD ČEGA BJEŽIMO

 Život ima neobičan smisao za ironiju..

Baš kada pomisliš da si naučio šta želiš, on ti pošalje ono od čega si bio siguran da ćeš ostati daleko.

Kažu da čovjek najviše izbjegava ono što ga najviše može promijeniti.

Ne iz slabosti, nego iz uvjerenja da zna šta mu pripada, a šta ne.

I on je vjerovao da zna.

Imao je svoje kriterije, svoja “nikad” i svoje tihe granice preko kojih se ne ide.

Nije to bilo iz površnosti, više iz potrebe da svijet drži urednim, razumljivim, pod kontrolom.

Ali život ne raspravlja.

Ne objašnjava.

Samo u pravom trenutku donese upravo ono od čega smo okretali pogled, na šta smo se zgražavali, od čega smo bježali.

I ne pita da li si spreman.

Njihov susret nije bio dramatičan.

Nije bilo velikih riječi, niti trenutka koji se pamti kao prekretnica.

Više kao tišina koja se zadrži duže nego što bi trebala… i ne ode.

I tada se, bez velike buke, susretnu dva svijeta:

onaj koji vjeruje očima i onaj koji govori tišinom.

Ona nije bila ono što bi nekada primijetio.

A ipak,  bila je ono što nije mogao da ne osjeti.

Tu negdje počinje pomjeranje.

Ne u vanjskom, nego u onome što smo mislili da nikada nećemo preispitati.

I tada se pojavi ono najneugodnije pitanje, nije li sve ono od čega je bježao zapravo imalo veze s njim, a ne s drugima?

Jer lakše je imati kriterije nego ih preispitati.

Lakše je znati šta “nije za nas” nego priznati da možda nikada nismo znali šta jeste.

A istina ne dolazi glasno.

Dođe tiho, u trenucima kada ostaneš bez argumenata koje si godinama gradio.

Jer sve od čega bježimo ima način da nas pronađe.

Ne da nas slomi, nego da nas suoči sa nama.

Sa onim što jesmo…i sa onim što smo mislili da nikada nećemo biti.

On više nije bio siguran u svoje definicije.

U to šta je lijepo, šta je dovoljno, šta je “za njega”.

Jer kada nešto dotakne dio tebe koji nisi planirao da otvoriš, pravila više ne zvuče isto.

✍️ I tada ljepota prestane biti ono što tražimo.

Prestane biti forma, okvir, prvi utisak.

Postane nešto mnogo dublje i vjerodostojnije.

Postane ono što prepoznamo.

A možda je to jedina vrsta susreta koja zaista ima smisla.

#Biljžnicamoje duše

Izvor photo-Pinterest