Da li to ljudi danas bježe od emocija ili od odgovornosti? U današnje vrijeme ljudi su postali nevjerovatno vješti u stvaranju emocije, ali sve manje sposobni da preuzmu odgovornost za ono što tom emocijom probude u drugome. Znaju kako da osvoje pažnju. Kako da pošalju poruku u pravo vrijeme. Kako da nekome uljepšaju jutro sa “dobro jutro, mila”, da noć zatvore nježnošću, da između dvoje ljudi stvore osjećaj posebnosti i bliskosti. Znaju da riječima probude sigurnost, prisutnost i naviku da nekoga očekuješ u svom danu. I upravo tu nastaje problem. Jer mnogi danas pažnju koriste kao uvod u odnos, ali ne i kao njegov nastavak. Na početku se ne štedi na: porukama, emociji, komplimentima, simbolima, pjesmama, ni osjećaju da si nekome važan. A onda, čim druga strana spusti gard i počne osjećati stvarno, nastupi ono čudno povlačenje. Kao da ih preplaši dubina koju su sami stvorili. Poruke postanu kraće. Odgovori sporiji. Toplina se prebaci u tragove, u pjesmu na storyju, u simbol, u pog...
Primjedbe
Objavi komentar