IZMEĐU OSJEĆAJA I ODSUSTVA

 Ponekad se zapitam..da li je gore kada neko ne osjeća ništa, ili kad osjeća-ali nikad ne ostane dovoljno dugo da to postane stvarno?

Postoje žene koje ne traže savršenstvo.

Traže samo da ono što se govori - bude i življeno.

A onda im se desi neko ko ne dolazi sa jasnoćom,

nego sa osjećajem.

Ne najavi se velikim gestama. Ne obeća ništa konkretno. Ali zna tačno gdje da dodirne riječima.

I ona osjeti. Ne zato što je naivna, nego zato što prepoznaje toplinu.

Zato što vjeruje da iza nje postoji kontinuitet.

Ali ne postoji.

Toplo-hladno. Blizu-daleko.

Prisutan u riječima, odsutan u djelima.

Održavanje kontakta bez stvarnog ulaženja u odnos.

I tu počinje ona tiha zbunjenost koju niko sa strane ne vidi.

Jer nije problem u nedostatku emocije. Problem je u njenoj neusklađenosti.

On zna reći da je poželjna.

Zna stvoriti osjećaj bliskosti.

Zna probuditi želju.

Ali ne zna - ili ne želi - ostati u tome.

A ona ne traži mnogo. Ne traži savršen tajming.

Ne traži stalnu pažnju. Traži samo da ono što postoji- ima oblik.

Da se ne svodi na poruke. Na trenutke. Na prisutnost koja dolazi kad njemu odgovara.

Daju emociju, ali ne i sebe u stvarnom vremenu.

Jaki na riječima, tihi na djelima.

Jer ne razlikuju strast o ljubavi, a o ljubavi najviše pričaju, pišu…traže istu.

I neko vrijeme ona pokušava razumjeti. Dati prostora.

Ne požurivati. Govori sebi da možda treba vrijeme.

Da možda ne zna drugačije.

Ali tijelo ne zna da laže.

I svaki put kad osjeti nemir, shvati da nije problem u onome što on ne daje, nego u onome što ona počinje prihvatati.

Strast je plamen koji plane.

Ljubav je vatra koja se održava.

I razlika više nije teorija.

Postaje iskustvo.

Strast dođe brzo, bez plana, bez težine.

Ali ljubav traži prisustvo.

Traži dosljednost.

Traži da neko ostane i kad nije savršeno vrijeme.

A on ostaje samo u riječima.

I tada dolazi trenutak koji nije dramatičan, ali mijenja sve.

Ona više ne pokušava razumjeti njega.

Počinje slušati sebe. I prvi put jasno vidi:

Nije problem što on ne zna ili ne može.

Problem je što ona više ne želi da bude u tome.

Problem nije u nedostatku emocije.

Problem je u prihvatanju neusklađenosti.

I tada bira. Ne iz bijesa. Ne iz povrijeđenosti.

Nego iz tihe jasnoće.

Bira da ne ostane u nečemu što nema gdje da raste.

Jer želi više. I jer zaslužuje više od minimalnog a koje se pruža.

I iako ne izgleda kao pobjeda, jer nema euforije,

nema olakšanja odmah, to jeste pobjeda.

Jer je prvi put izabrala sebe, umjesto nečije nejasnoće.

✍️ Možda ljubav nikada nije bila problem.

Možda su problem uvijek bili oni

koji su znali zapaliti osjećaj- ali ne i ostati da ga održe. 

#Bilježnicamojeduše

Izvor photo-Pinterest