SUSRET
✍️ U polumraku,
među dimom
i tuđim glasovima,
stajao si mirno
kao nešto poznato
što prvi put vidiš.
Na licu umor,
u očima mir,
a u toj tišini oko tebe
nešto što se ne traži,
nego prepozna.
Ne znam
jesam li te pronašla
ili me do tebe dovelo
ono što duša pamti
i prije mene.
Samo jedan pogled
i sve su riječi
postale suvišne.
Kao da se nisu srele oči,
nego dvije tišine
što se odavno znaju.
Bez dodira.
Bez glasa.
Bez ijednog pitanja.
A opet,
tako duboko
kao da je srce
prepoznalo svoje.
Jer postoje susreti
koji ne liče na početak,
nego na sjećanje.
I postoje ljubavi
koje ne dolaze da ostanu,
nego da nas podsjete
da smo ih oduvijek
nosili u sebi.
#Bilježnicamojeduše
Izvor photo-Pinterest

Primjedbe
Objavi komentar